KokošAnel - revolution man
zbundja
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Blog
petak, studeni 6, 2009
Lepeza mirisa zapuhuje sva moja jantarna jutra.
Vrijeme je oproštaja.

Iz moje vlažne školjke nakon nježnih uzdaha
rađa se najljepši biser do sada.

Fini šampanjac još pršti iz uskih profinjenih čaša.

A slatko vino, sve to promatra i čeka naklonost gospodara.

U rustikalnom ležaju sred toskanske ravnice sok od
zrelog grožđa cijedi se niz slabine.

Na meni stvaraš to preslatko vino.

Tiho mi šapučući da pjenušava sam sva.

I penješ se po meni kao po brdu punom vinograda..

Tvoja reska kapljica.
To sam ja.

Klizim ti niz nepce uz okus lepršavog voćnog ansambla.

"Najbolje od najboljeg"  veliš. I otpiješ me do kraja. Za kraj...
zbundja @ 22:18 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
subota, listopad 17, 2009
Po mom tijelu sviraš nježno svojim lakim prstima
zvuke uvertire poznate nam operete.
Jezikom izvlačiš iz mene prve arije.
I dođe mi da vrisnem, a tek početak je te prekrasne muzike.
Soba miriše ko stari teatar,
a ti i ja slijevamo se niz redove poput rijeke znoja i požude.
Dok ga nježno uvlačiš u mene ruše se sva stabla
i nestaju šume...i mjesec...i zvijezde,
...samo mrak...ugodan mrak
... A, tad eksplozija svakog mog atoma i ponovno svijet se rađa
,...a šume sad ne samo da rastu, nego i cvjetaju
...a, mjesec se diže i pada
...a,zvijezde munjevito počnu plesat'
i... Visoki C proparan dimom preleti preko našega kreveta,
te odleti ko ptica kroz rastvoren prozor
... Kao jedno tijelo ležali smo dugo
...isprepletenih nogu i ruku
...uz laganu muziku s radija...
zbundja @ 18:22 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 11, 2009
Razapeta međ' jastucima kao tvoja lovina.
Iščekujem buđenje bar jednog mekog dodira.
No ti žariš i pališ.
 Mojim tijelom se sladiš.
 Kao lav svojom lovinom.
I dođe mi da te ostavim.
Iza sebe da zalupim vrata.
Ali što će od mene drugi imati.
Oni koji dolaze nakon tebe.
Nakon tebe djelovat će oni poput hijena
kad se slade strvinom
... Jer to sam ja
... Jedna velika ruina...
zbundja @ 19:11 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 4, 2009
Polutke mozga mog
guše se sa strujanjima žila.
A srce se bori otkucajima
kao sat kad se suočava s ponoći.

U ustima mi kola okus smrti
i raspadanja.
S jezika kapa slina umorstva.

Ubojica nježnosti i osjećaja...to sam ja...
I poznaju me svi...

Bježe od mene ko od crnog đavla...

Skrivaju se po uglovima napuštenih
gradova...naivno vjerujući da ih
neću naći...

No ja sam kao gusta bijela magla
što spušta se nad gradove.

I kroz pukotine ljudskog uma
ulazi i pobjeđuje...

Otimač ljudskog blaga...usamljenog srca...

Kucam sad i na vaša vrata...

Kao varku nudim
sve i svašta...samo da mi otvorite vrata...

A kad to i učinite...jao si ga vama...ja sam ovdje
kao neman s pregršt krvavog zanata...
zbundja @ 09:56 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 30, 2009
Iz mramorne bočice nepravilna oblika, 
kapa po mojim usnama esencija nevinog bitka.
I grči me nemir što bori se sa srećom.
I tjera da zatvaram dušu.
Postati statua ovoga svijeta.
Moja je namjera.
Bez pokreta.
Bez suza.
Bez grča na usnama. S
tojim ovdje stoljećima.
Ono što dobih rođenjem izgubih po putu
koji vrluda hodnicima moga uma.
Ne pokušavam to pronaći.
Nemam za to volje.
I nastavljam svoj legendarni pad
prema mjestu od kud povratka nema.
Možda.
I samo možda ako u meni upali se svijeća,
pa pokrene lavinu davnih osjećaja.
I samo tada se u meni možda probudi žena
što je prestala da traga za nevinosti dana.
zbundja @ 09:27 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, rujan 29, 2009
"Svijet je veliko platno. A Život najbolje odglumljena drama. " Nagrađena Oscarima???? Svi smo mi glumci. Nitko od nas ne pokazuje svoje pravo lice.Neiskreni i lažljivi...prijetvorni...hladni...bez osjećaja... Imala sam sa suprugom sinoć mali noćni razgovor...tj. raspravu...pokušava mi objasniti zlobu koju ljudi posjeduju...Zbog jednog mog naivnog postupka digla mu se kosa na glavi..."Stalno moraš biti na oprezu...nikom nemoj vjerovati!!!"-savjeti koji se daju djeci a ne odraslima...ali eto ipak ispalo po njegovom. Ne mogu si utuviti u glavu da čak i oni koji se toliko doimaju slatkim i puni lijepih riječi u biti veličanstveno glume.Kome vjerovati? Na kraju mi ostaje moj suprug i djeca...u roditelje se par puta razočarala a i u sestru...da ne govorim u tobože prijatelje i prijateljice... Sve je laž. Nekima to super uspijeva a meni bogami, na licu se ocrtava amaterstvo...sljedeći korak u mom životu biti će upis u Dramsku grupu...nadam se da će me to malo obezobraziti i umisliti....

zbundja @ 08:46 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 24, 2009
Budim se svako jutro uz veselo tapkanje malih nogica.Prvo čujemo zvuk njihovih stopala a nakon toga osjetimo i njihov hladan dodir.Bosi su dok spavaju. Zavuku nam se pod poplun i pretvaraju se da hrču. Preslatki su. Dok smo bili sami suprug i ja smo imali male jutarnje rituale. Skuhali bi kavu pa sjeli na terasu diveći se svitaju dana. Sada se divimo našim malim hrčcima. Danas ih je suprug odveo u park pored crkve da skupljaju kestene. A ja sam dobila sat vremena mira i slobode.Pa sad sjedim i razmišljam...Moram priznati paše mi samoća. Sjedim na terasi i malo je prohladno jer sam u zavjetrini...ali to mi paše... Preko puta gledam radnike kako slažu fasadu na kući...drugog susjeda čujem kako priča s psom...iz jednog dvorišta čuje se susjedovo dijete...a i helikopter preleti svakih dvadeset minuta...opet imaju neku vježbu... Dragocjeni su ovi momenti mira i tišine...mislim vlastitog mira i tišine...i u tim trenucima godi mi malo zaviriti susjedu u dvorište...volim ponekad biti samo promatrač...u taj prekrasan svitaj dana...
zbundja @ 11:50 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, rujan 22, 2009
U ovoj noći kad jedan drugom leđa gledamo.
Gdje nestalo je moći kojom sam te k sebi privila?
Tvoje tijelo polugolo miriše na stari duhan i borove.
Spavat mi ne daju tvoji disaji što dižu se i spuštaju u toj izgubljenoj postelji.
Gdje smo nestali?
Ti i Ja!
Tu smo al' nema Nas!
Samo sjećanja na davna milovanja......
Vratiću se , obećajem....        .....vrati se i ti !!!!
Al' sutra...
.               ..danas ne...
                                    ...još pusti me da samujem....
zbundja @ 19:37 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 17, 2009
Na požutjelom zidu rasparanih tapeta u kutovima zidova razbacane freske mojih osjećaja. Sortirane od tužnog djetinjstva do sretne i ispunjene sadašnjosti. Na prvoj se rodih i majka mi dekicu oko pasa veže. A mlijeko cijedi se sa kutova malih usnica. Toplina i sva nježnost zbila se u toj jednoj maloj freski. Na drugoj trčim i bježim iz noći na svjetlo s ustrašenim krikom na usnama. Podne je a u meni kao da je mrak. Zato na toj freski i na bar još njih pet složila sam crnilo mračnije od noći. A na zadnjoj livada prepuna cvijećem s kućicom u blizini. Na toj livadi serviran piknik.Obilan svega ima...od voća...slatkiša...mesa...kruha...jaja.. a dječja graja miješa sa nježnim lavežom obiteljskih pasa. I svi životni sokovi sliju se u tu fresku. Pa kad slučajno osjetim navalu crnila samo laganim pokretom crvenog nokta na njoj napravim ogrebotinu te si iz nje natočim čašu životne sreće i bitka...
zbundja @ 11:44 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, rujan 4, 2009
Ovog vikenda slavimo osmu godišnjicu braka. Ponekad mi dođe da bar mogu stisnuti neki čarobni gumb da dragi nestane...nekad je preteško uz sve probleme uvijek biti dobro raspoložen...i znamo gristi i izjedati jedan drugoga ko bijesne zvjeri...i onda stvarno želim od svega pobjeći... A onda osluhnem dječji smijeh i zaklopim oči...baš zbog toga se predomislim!!! I ne samo toga ...ima tu puno stvari...i dobrih i loših...koje mi se ponekad čine biserjem i zlatom... Samo jedne od njih su: I dok me držao za ruku dok sam djecu rađala... I dok se dizao po noći i nosio mi ih na dojenje... I dok se sjeti svaki put bilo koje obljetnice... I dok me pusti ujutro da duže spavam , klince nahrani i skuha mi kavu... I dok strasno vodimo ljubav... I dok me poljubi bez ikakvog razloga... I uvijek mi je podrška bez obzira što radila... Zbog toga te volim najviše na svijetu iako bih te ponekad najrađe udavila....pusa
zbundja @ 16:59 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 2, 2009
Miris pobjede u rano jutro puni tjelesne baterije.Iz kreveta se propinjem kao pastuh pred proplankom.Još jedan novi dan.Ispunjen od jutra pa do ponoći.Nema nigdje praznog hoda.No to mi paše, jer to je moja uloga, biti uvijek prisutna i spremna...kao vojnik ... A takva nisam bila prije 10 godina...kako se čovjek mijenja. Kad se istinski zagledam u svoj odraz u ogledalu vidim poznatu a opet neku novu osobu...uz metastaze duše dogodila se i metastaza mog lika...Više nekako jednostavno ne ličim na sebe. Gdje je nestala ona buntovna JA? Ona divlja JA? Bila sam neukrotiva, nisam se dala jahati niti dresirati...sa mnom se nije ponekad dalo niti razgovarati...tvrdoglava..nedokazana... A sada...tiha...popustljiva...nježna...gdje sam to JA nestala? Nije mi žao što sam sada ovakva...ali mi ponekad dođe da si kupim staru krntiju od motora i obiđem na njoj svijet...bez da se osvrćem... A onda padnem u depru...par puta se ošamarim...i krenem dalje...primim muža i djecu pod ruke i pravac u park...
zbundja @ 08:50 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 31, 2009
Ponekad mi dođe da potegnem cif na svojoj koži,
pa da ja i moj kostur odjedrimo u zalaz.
Tamo bih se iskrcala na otoku samoće
i hranila izgladnjele lešinare svojim mesom.
U glavi mi zuji s vremena na vrijeme roj pomahnitalih osa.
Tad jedino što mi treba tvoj je kurac.
On me diže visoko do neba,
plešem jedro s horizontom.
Nemam više srama,
nit sam više tužna, nit jadna.
Samo daj pojebi me nježno.
Nek ništa ne boli.
To mi godi.
To mi paše ...
...kad me ulovi ovo depra stanje...
zbundja @ 10:57 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 6, 2009
Ne bih ti znala reći koliko je sati iako sat posjedujem.


Iako razaznajem dan od noći.


Iako prepoznajem kišu od snijega.


Za mene to život nije niti se bojim znaka

koji mi šapuće da sve prolazi,


kao sat kad otkucava minute.


Jer meni nisu važni niti sati ni sekunde.


Nit je važan dan. Nit noć.

Niti sunce. Ni mjesec. Ni zvijezde.


Svoje vrijeme mjerim po nama.


Moj sat tvoje je srce.


Koje otkucava te mi govori da je sada ono vrijeme

kad jedan muškarac voli svoju ženu i to zauvijek.





                                                     Pusa svim čitačima!!!

zbundja @ 17:26 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, travanj 28, 2009
I noć se spustila dok ja sanjarim
očima uprtim u zvijezde
A one plešu i čast mi pružaju
da ih ponovno vidim u tom opojnom plesu.

I dižu se i padaju
s tamnoplavim nebom se poigravaju.

A ja prije slijepa
sad ponovno ih gledam.

I suze se kotrljaju niz obraze
no ovaj put od sreće ne iz tuge
što svjesna sam životne ljepote
koju noć mi velikodušno daruje.

Ponovno i čujem kako lišće šušti
pod nasrtajem vjetrića 
što raspuhuje sve moje strahove.

I sreća obuzima tijelo
koje se počinje gibati
u tom ritmu života.

A mirisi što nadilaze sa svih strana
ove polutke mame me da kihnem.

Protljam oči, navlažim usne, ispušem
nos i ulazim u kuću.

Za sobom ne zatvaram vrata
puštajući tu čaroliju noći k sebi
za još jednu uspavanu večer
i laku mi noć.
zbundja @ 14:09 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 19, 2009

Zatvaram lagano kapke.Trepavice se umorile.
Oči dana se nagledale. A tijelo drhta od želja.

I svaku noć u snove mi dolaziš.
I plaziš po meni kao vruća vatra.

Ljubiš me i grliš kao da ne postoji
novo sutra.

Niz grudi se spuštaš dok ja lagano
drhtam.I jezikom igraš se sa mojim
pupkom. Grizeš mi prepone.Šapućeš u uho.
Svršit ću prijevremeno.

Šapućeš mi nek se smirim, stanem,
prikočim...jer pravi užitak mi tek 
spremaš..

Lagano ulaziš u mene...tako si tvrd ...
a ja sam tako vruća...osjećam trnce
sve od palca pa do tjemena...

U meni životinju budiš...koja se trga, 
grebe i vrišti dok svršava...

Lagano sunce mi pokuca na vrata...
vatrena čarolija utekne kroz prozor...
do večeras Zbogom .Dragi, moj nevidljivi
Don Juane.
zbundja @ 13:53 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
utorak, travanj 14, 2009
 
Dok ležim na travi ispod japanske trešnje,
tek propupale prije par dana, sada
u punom cvatu, gubim se u njenom mirisu.

Lagano prstima prolazim kroz travu,
u nosnicama miris mokre zemlje.

Sinoć kiša padala je. Danas opet
sunce mi sja. I njegov odsjaj kliže
se po mojim pramenovima.
Razbacanim nasred cvjetnog pokrivača.

Kroz krošnje promatram nebo i oko
moje oblake traži.
Uzalud. Vedar je dan.Ništa od nebeskih
pogađalica.

S tranzistora laganim koracima Vivaldi do
mog uha dotetura. A djeca tiho spavaju...
za nove vratolomije se pripremaju.

Još uvijek si mi pred očima. I nakon ovih
osam godina.

Kad te nema preko dana na licu djece naše
vidim te. Smiješ mi se s fotografija i 
obiteljskih portreta.

Jesam li ti ikad rekla...koliko mi nedostaješ...
i da te svaki dan čekam pored prozora da mi
dođeš....

Polako osluškujem svaki auto koji prođe...već
poznajem zvuk tog motora...tad se vrata kuće
otvore uz  najsretniju škripu ...i eto tebe ulaziš
kroz vrata i uvijek smiješ se...nikad tužan još
nisi bio kad se nama vraćaš...

Da...dragi...ljubavi...još uvijek...i nakon 8 godina...
vidim te u svemu.....
zbundja @ 14:23 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 9, 2009

Nekog trebam ja
Trebam nekogaaaaaa
da pare mi donosi.

Nekog trebam jaaa
Trebam nekogaaa
da kuha i čisti mi.

Ja , trebam nekogaaa

Da ne moram šljakati,
samo želim uživatiiii
ležatiiii, naređivatiiii
po toplicama se stalno
skitatiiiii.

Zato trebam nekoga,
da to mi ostvariiii.

Nekog trebam ja
Trebam nekogaaaa
Da me seksualno zadovolji
oralno, analnooo....ovakooo
onakoooo...svakakoooo.

Zato trebam nekoga 
da to mi ostvariiiiii...

Trebam nekog ja
Nekog trebam jaaaa
da mercedes kupi mi,
da me na putovanja oko
svijeta vodiiii i na dlanu
uvijek nosiiiii.

Ja trebam nekoga
da to mi ostvari....

Nekog trebam ja 
Trebam nekogaaaa
da nakit kupuje mi....
i oblekicu....i umjetnu 
cicicuuuuu....

jer sve to trebam jaaaaaa.

I znam da to nije puno što tražim sad.


(Svaki slobodan tupan neka se javi na sljedeći broj telefona 00-021-52478-0)

Unaprijed zahvaljujem!

Cmok, cmok, cmok
zbundja @ 11:01 |Komentiraj | Komentari: 26 | Prikaži komentare
utorak, travanj 7, 2009
A pod prozorom noćas
koncert mačjeg soprana i basa.

Jebote, kojeg užasa!

Frnjauuuuu,Mrnjauuuu
UUUUUUUUUUUaaaa!

I svijet se cijeli uroti protiv
mene i mog mirnog sna.

Jebote, kojeg užasa!

Kad će doći mojih pet
minuta mira i divnog sna.
Da l to netko zna!

A ne,jebote, ovog užasa!

Frnjauuuuu, Mrnjauuuu
AAAAAuuuuuuuu!
zbundja @ 10:14 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 2, 2009


Tuku se vilice i noževi
a žlica to promatra sastrane.
Čeka svoj red kad će
sve s tanjura da pomete.

Tko će da prevlada
ovaj smrdljiv ručak.
Nitko ne zna?
Borba se proteže na
sve slobodne dane.

Ja to sve gledam i
ne vjerujem.
Sve mi se čini ko san.

Neka čudna čarolija
zavladala mojom kuhinjom
i odnosi mi miran san.

Jer borba proteže se na noć,
pa moram slušat silnu buku,
lupanja i zveckanja s tanjura,
a u želucu trpit strašnu muku.

Ustajem se , bacam tanjure,
hranu s poda proždirem
ko pas.
Ha, ha eto vam ga sad!

Napokon, i meni stigo miran san!
Laku noć!
zbundja @ 13:49 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 26, 2009
KNJIGA POSTANKA:


      Ono što je zapisano u crnoj knjizi stvarno je nevjerojatno i nadnaravno. Stari napisi i priče opisane u toj knjizi ruše sve ono što se dosad vjerovalo. No, to me iskreno niti ne čudi, jer sam oduvijek u sebi vjerovala da postoji još jedna strana medalje, osim one Božje. Ljudska Biblija i samo poimanje Boga nije ni približno istini. Sve ono što se dosad znalo i u što se vjerovalo, više ne postoji. Novo nam doba dolazi. Doba ponovnog rođenja.
        Jezik kojim se moja prabaka poslužila u pisanju ove knjige jest mješavina egipatskih i kineskih simbola. Tada, prije 6000 godina taj jezik nazivao se "jezikom bogova".
        Naime, ona je bila bijeli anđeo, koja je ovu knjigu započela pisati u stoljeću u kojem se zabilježava prvo pojavljivanje čovjeka na zemlji. To se doba zove"Buđenje" a zemlja u kojoj su započeli svoj život Etiopija nazivala se "Kolijevkom života". Tada su i prvi zlodusi počeli živjeti rame uz rame s običnim čovjekom kojeg je stvorio Bog , na sliku i priliku svojih anđela.
       Prema knjizi, u kojoj prabaka opisuje svoj život na nebu, u raju, gdje je do tada postojao jedini život, sve se vrtilo oko "Velikog Oca" . Tj. on je bio poglavar Bijele Crkve te oko sebe vojsku prekrasnih bijelih anđela koje je zvao "Angelima"...tu je bilo i raznih morskih sirena...nimfi...te prekrasnih rajskih ptica koja su svojom pjesmom milovala svako uho.
       No, tu je bilo i nakaza, tj. izroda koja su nastajala spajanjem bijelih anđela i sirena ili nimfi i rajskih ptica. Iz tog razloga je i Veliki Otac zabranio razmnožavanje među svojim redovima te od anđela stvorio stvorenja bez spola. Ta čudovišta , zbog svog i Božjeg srama od ružnoće tijela, bila su primorana živote provoditi u rajskim podzemnim tunelima. I sve je savršeno funkcioniralo. Čak im je bilo i dozvoljeno u nekim situacijama izlaziti na svjetlo dana te uživati u blagodatima mora, zraka i sunca.I jedni i drugi živjeli su u slozi, uz uvijet da se nikad te dvije krvi ne smiju miješati.  No pošto su anđeli bili bez spola te tako nisu imali mogućnost razmnožavanja, za razliku od podzemnih bića koja su se nevjerojatnom brzinom množila, Bog je odlučio, na jednom od svojih posljednjih sastanaka održanom sa Sotonom, vođom nakaza, da im se opskrbi preseljenje u noviji prihvatljiviji dom gdje će se bez problema širiti i razmnažati do mile volje. 
       Taj novi svijet zvao se "Inferno". U početku se Sotona radovao novom svijetu, no kad se osobno bio uvjerio u izgled novog doma; moram priznati da riječ bijesan ne bi vjerno bio opisao njegovo stanje u tom momentu. Svugdje vatra koja je izbijala iz zemlje, užarena zemlja, smrad...bile su jedne od obilježja nove obećane zemlje. Razočarenje i očaj obuzeo je protjeran narod. Sam Sotona toliko je bio očajan i ljut da se na 6 mjeseci i 6 tjedana i 6 dana povukao u pećinu i nije izlazio dok nije imao rješenje kako spasiti narod te se vratiti u raj. Za to vrijeme dok je bio u pećini, Serafin, njegov prijatelj i vojskovođa, na noge je digao narod te pozvao na rat. Pošto je crna vojska bila mnogobrojnija i kudikamo vještija i krvoločnija nije bilo problema pokoriti bijelu vojsku i vratiti se nazad u raj. No kad je Sotona čuo za Serafinovo djelo, smjesta ga je dao baciti u jamu te povukao vojsku natrag u pakao. A od Boga zamolio je samo jedno, pošto je volio moju prabaku s kojom se nalazio svakog dana dok su još svi bili u raju, i bez koje nije mogao zamisliti život...zamolio je Boga da njega i moju prabaku Anđelinu, zauzvrat što je povukao svoju crnu vojsku iz raja, pretvori u ljude te pošalje na zemlju da u miru žive.
        I tako su Anđelina i Samuel, kako je bilo novo Sotonino ime, započeli svoj život na zemlji, rame uz rame s prvim božjim ljudima. No niti Bog, niti Sotona, nisu sanjati mogli što im sprema njihov  najljuči neprijatelj, Serafin,koji je kovao plan kako im se osvetiti,on je čekao i u glavi smišljao najgoru odmazdu. Sad kad mu se Sotona maknuo s puta, imao je cijelu crnu vojsku na svom dlanu...te je tako i započeo strašan rat koji traje već 6000 godina...a vjerovanje je da  sam ja jedina koja mu se može suprotstaviti te ga pobijediti...

zbundja @ 10:17 |Komentiraj | Komentari: 31 | Prikaži komentare
Index.hr
Nema zapisa.